ceka san dugo i napokon odlucija udarit na planinu, koja me nikako nece...!
objasnjavanje zasto me nece, trajalo bi predugo...i cinilo bi se, blago receno misticno...
posto nisan ima s kim ici, odlucija san sam...
znan, znan...u planinu se nikad ne ide sam, posebno ne na
HIROVITU kamesnicu, kojoj je najvisi vrh konj 1856 m.
sama planina je nepravilna granica izmedju hrvatske i bih, izlozena nevjerojatnim temperaturnim razlikama, hladnog bosanskog dijela (sjevernog) i toplog jugozapadnog dalmatinskog...
ej ljudi!!!!!
kako tu puse bura!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
:shock
nevjerojatno!!!
burna kapa je gotovo cijelu zimu dekoracija ove divlje planine!
krecemo!
posto san spavalica, krenija san iz donjih korita cca 650 m., oko 10 ujutro.
malo prije gornjih korita 950 m., docekao me ovakav prizor!
najvisi vrh konj 1856 m., se ne vidi, jer je skroz iza i do njega triba cca 7 sati hoda, po snigu...
na oko 1450 m., docekao me i snig....

, u daljini se vide biokovo i rilic
ka sta san reka, volin spavat...pa san malo zakasnija....tako da je misec, sve vise minja sunce....
ovaj put konja (najvisi vrh!), san uvatija napokon za jaja...
livno se kupa u zadnjim zrakama sunca...iznad mocni cincar 2006 m.
jugoistocni dio kamesnice...
rijetko vidjena lipota zalaska!

, u podnozju konja!
KONJ 1856 M.
sj.zapadni dio planine i zapadnobosanske planine, sada vec u suton...
tribalo je pozurit nazad, jer me cekalo gotovo 5 sati hoda do auta....

, a vucijih tragova, glava boli....ali to je merak!!!
evo jos jedna, sat vrimena prije dolaska u auto!
reka bi, planina i ja!
p.s. prije cca misec i po, bija san na dinari na vrhu!
naravno bilo je sniga...
prilikom povratka sa vrha uocija san nepravilnosti u snigu, moga otiska đona.
sta je bilo?
kad san se malo bolje zagleda, primjetija san vuciji trag, tocno unutar moga traga...
i tako gotovo kilometar puta!
lukava je to zivotinja...
jucer prilikom spustanja sa kamesnice, nocu naravno, misleci da mi je pametnije gaziti vucijim tragom niz planinu, to sam i ucinija...jer, kao on ipak bolje poznaje planinu!
greska, gotovo kobna!!!
gazeci po snigu, i slijedeci vucije tragove, gotovo cili san upa u skrapu duboku cca 5 m.
lola je prosa bez problema priko skrape, a ja konjina gotovo upa!!!
slomija san jedan stap i dobro se pripa...!
doduse, nije to klopka namjenjena meni, vec lovcima, tocnije krivolovcima!!!
zato krivolovci i planinari, nikad ne slijedite vucije tragove, ma koliko god vam se cinilo da pretjerujem!!!!
naravno!
mene svi vuciji copori u dalmaciji znaju, tako da bi ja ipak liso prosa, da san kojin slucajen i zavrsija u skrapi!
ostali oprez!!!