evo mene opet, narode moj dragi...!
cilj:
zimski uspon na najvisu planinu u hrvatskoj, vrh dinara 1832 m.
dana 01.03.2009.(nedilja)
tezina uspona, ocekivano vrlo zahtjevna!
vrime, poluoblacno, altostratusi, temp. pri polasku -3,5 C.
pocetak uspona, selo kijevo----objasnit cu kasnije zasto!
vrime trajanja uspona cca 8 sati!
vrime trajanja silaska cca 5 sati.
visinska razlika cca 1450 m.
da sazmen utiske, hebena tura, za popizdit!
evo kako je islo iz pocetka, tocnije naopakog pocetka...
planirali smo uspon iz zaseoka mirkovici, ali zbog
neocekivanih zaledjenih sniznih nanosa, na cesti prema zaseoku, morali smo
parkirati auto puuuuno, puuuuno dalje, gotovo na izlasku iz sela
kijeva.
tura bi se prakticki mogla nazvat, MARS TURA na dinaru.
sami pogled od auta na "strasnu" jugozapadnu stinu, izaziva
je laganu mucninu...
cinilo se lakse dosegnut misec, nego planinu prid nama...
koliko je impresivna dinara, a posebno njena surova j.zapadna stina,
dovoljno govori cinjenica, da je po njoj nazvano cilo jedna gorje
na balkanu!
mada ne imponira apsolutna visina planine, planina je vrlo nepredvidiva i teska,
kako za penjanje, tako i za snalazenje i orjentaciju.
izmjene vrimena su brze i zestoke, gotovo bez upozorenja...
bura je APSOLUTNI VRIMENSKI GOSOPDAR, kako nad planinom, tako i
nad podnozjem i okolicom...
gotovo da je oblikovala reljef silinom svojih udara!!!
biljni svijet definitivno jest...
nas cijenjeni forumas @blizzard bi tu moga napisat i roman...
pa krenimo u zimsko osvajanje najviseg vrha R.H.
vucja misina i jugozapadna stina prid njim...do ove tocke "potrosili"
smo gotovo dvi ure pjesacenja...
ostatak ekipe...
pocetak uspona je negdje na kraju ravnice iza njih, pa livo
4-5 km.
ko misli da vozi bus broj 37., zaheba bi se....
evo sta nas je cekalo, najvisi vrh, nas cilj, je iza ovog najviseg vrha na fotki...
krv, znoj, hladnoca i stine...majko mila sta san lud, i sta volin!!!???
sta ima u ovome lipoga...!!!???
prvi snig doceka nas je na iznenadjujuce niskih 900 m. - 950 m.
pogled na istocni (gledajuci od nas) dio planine...
...i zapadni, nizi dio planine...
joskan i zapadni (nizi) dio dinare...
gorereceni joskan, nalazi se na 1700 m.
visina sniga naglo raste, 100 metara nize bura je gotovo otpuvala
snig, tako da ga ima tek u tragovima...
zato je suma, sve do 1000 m., zatrpana mokrim i dubokin snigon..
jep..dakle, tu smo, napokon....!
v. misina i ja obuli smo dereze, padina "africkog" sniga je u potpunosti zaledjena!!!
ovdje vladaju pravi planinski uvjeti, i nema mista za gresku...
dovoljan je jedan krivi korak, i pa paaa.....
joskan i robo (bez dereza) drze se iskljucivo klekovine i blagoslivlju svaku
izraslinu...
jos ni u snu ne pomisljaju da ce vidit vrh, mada ih dili tek stotinjak metara...!!!
ja i v. misina, razmecuci i rugajuci se, nezaustavljivo grabimo naprid...
blazeni covik koji izmisli dereze....!
unatoc svim preprekama, joskan hrabro udara, pazec da se drzi
iskljucivo naseg, domaceg, "burnog" sniga...
lako ga je pripoznat po biloj boji!
"africki" zaobilazi u sirokom luku, leda radi...
v. misina, cvrsto zakovan za "saharski" snig...
yesssssssssssssssssssssssssssss!!!
vrh je na dohvat ruke, vidi se kriz, vrh je malo-desno!!!!
nakon gotovo 8 sati nemilosrdnog uspinjanja, gotovo da izgleda nestvarno...
svi smo zakljucili da nam izgleda da smo jucer krenuli...
virovali ili ne, jos uvik izgleda (dok ovo pisen!) nestvarno!
joskan koristi sansu i pici prema vrhu,
dok mi u nevjerici gledamo u taj mali komadic, najviseg
hrvatskog tla...
cuveno "istrcavanje" na vrh...!
(citaj nevjerojatno i suludo rasipanje zadnjih atoma snage!!!)
BAS ZATO I JE CJENJENO U NASOJ MALOJ DRUZINI!
ko prizivi neka prica..
robo bas suprotno, mirno i stalozeno provjerava i zateze i najsitniji
dio opreme, zna covik kakvo je vrime stotinjak metara vise...
"afrikanac" mu je na putu, nije siguran oce li uspit...
sta san vam cilo vrime prica...?
evo ga...!!!
zvucalo je otprilike ovako:
heba te led...ovo je sve zaledjeno...cekaj...pricekaj leo...
uvatit cu se za tebe....
gotovo da su obojica izgubili nadu da ce na vrh...
ali tu san ja!!!
covik milostiv prema seprtljama bez dereza...ha ha haaaa.......!
slepa san jednog po jednog, i izvuka ih iz ove gabule...!!!
v. misina neometano i vrlo samouvjereno grabi ka vrhu!
(obratite pozornost na "lipo i cisto" vrime!)
dakle, jedan ide prema vrhu...
dvojica idu prema vrhu...
(haaaa, kakvo je sad vrime, 5 sec. kasnije???!!!)
trojica idu prema vrhu, koji je sad u potpunosti u oblaku...
temp. -3 C., puse jako i vrlo jako jugo.
slavljenicka, zajednicka na vrhu!!!
NAPOKOOOOOOOOON VRHHHHHH!!!!!!!!!!!!
slavlje je kratko trajalo, pa je pocela utrka s vrimenon,
gotovo slet sa planine...
bilo bi jako gadno da nas uvati mrak, "markacije" su i po danu jedva vidljive...
misina (sada) zali sta ima dereze, volija bi "odskijat" ovu dionicu..
kratki dogovor i juris niz planinu...
mrak prijeti, i gotovo da pocinje panicni spust....
jedna idilicna, prava dinarska...
zadnja sa ove ture, ostalo je bilo kroz maglu i sumrak-mrak...
kad ovo pisen, znaci da san ziv...
doduse, malo izgreban, izudaran, promrza i satraven cili...
evo kako se penje...
, da ne bi ispalo da mene nigdi nema, i da samo prican, turit cu ovu fotku!
autor v. misina.
dinara je jos jednom pokazala svu tezinu zimskog uspona, falila je samo bura,
da sve bude jos teze.
i na kraju jedno pitanje, osobne prirode.
sta mi vise prija, ovaj kapucino kojeg upravo ispijan, i toplina doma,
ili sva silina neizvjesnosti, mraza, napora, krvi, znoja i podosta ludosti...?
odgovor je suvisan, sve je vise nego ocito!
gotovo svaki put recen, jos ovo, i nikad vise...
"normalni" ljudi piju kavicu na rivi, gledaju fufe i ...
ma sta
I..
nema i...
ili jesi, ili nisi, ili zivis, ili ne zivis...
cekaj, cekaj, cini mi se da san ovo negdi procita, ili nisan..ne znan...
vidite, nema mi spasa....
Prijava
Registracija
ČPP
Pretražnik
!
.