Pa krenimo

Chinook, Niki i ja krenusmo tog tmurnog subotnjeg predjutra sumornom HŽ-ovom krntijom prema Jastrebarskom. Tamo nas je dočekala legenda imenom Korda u čiji smo se auto ukrcali i lagano otputili za Karlovac, gdje nam je Zippo svima uljepšao prerano jutro svojim uletom

I onda laganim tempom kroz maglu, rosulju i opću jesensku tmurnoću na A1. Piš-pauza na izlazu za Otočac u ovakvom ambijentu.

Nastavismo dalje krasnim velebitskim cestama prema Krasnom, a boje drveća postajale su sve vatrenije.

I onda nas napokon evo na vrhu brda ponad Krasnog Polja. Pogled je iznimno obećavajuć. Vidimo poznata vozila, ali vlada mrtva tišina i nikoga za vidjeti.

Pa smo ušli unutra i ono, standardno, grl grl ljub ljub poz poz di si di si, no ne budi lijen pod VB-ovim vodstvom začas smo se uputili dalje prema Zavižanu. Usput smo pokoji put i zastali pa malo uživali u pogledu na Krasno Polje...

Postrojavanje i aparati na gotovs, već debelo uhodana procedura.

Seoce u udolini. Cijelo vrijeme sam mislio da Krasno spada u Liku dok me VB s nevjericom nije ispravio. Spada u Velebit!


Cestica i stabalce.

Uhvatila ga je foto-nužda


Klasika.

Ovaj put s pojačanjima!

Ta-daaaaa. Kliknite na fotku da vidite veću.

Baš lijep pogled s granice oblaka i sunca.

Tu smo svi bili napuhani od burice.

Crometeo konvoj — najsporiji konvoj na svijetu


Ubrzo ulazimo u područje NP Sjeverni Velebit. Na Stazi zviri nije bilo zviri dok mi nismo došli.

Na širem području Zavižana sunčano i ugodno toplo uz neki vjetrić s malim v. Ovo je botanički vrt u divljini, kaže VB.

Kosa i nadvelebitsko ciroplavetnilo.

Slijeva nadesno: VB, sastranepotpisani, Zvone.

Najpoznatija meteorološka postaja u Hrvatskoj.

The Tower of Zavižan.

Onda smo se uspentrali na Vučjak, 1645 m visoku gromadu odmah iznad zavižanskog doma. Renato živi na rubu.

Shody također.

A dolje... pa tak, neko more, pokoji otočić i oblačak.

Crometeo invazija. (Photo)Resistance is futile.

On pak bolje zna ovaj kamenjar od zadarskih ulica.

Pozdrav Tuonu i Bokiju u 70-ak km udaljenoj Rijeci.

Neko mjesto na obali zamućeno naletom nemirnog zraka.

Netko (filipski?) mi je rekao da je ovo slovenski Snežnik provirio iz oblaka.

Rastjerat poskoke pa se izvalit na kamen i uživat u suncu.

No dobro, ajde, bilo je lijepo.

E sad jel ovo komadić Krka ili Raba? Rekao bih Krka. Je je, Krk je. ISPRAVAK: Nije nego Prvić.

Burna kapa i vjetrenjače tamo negdje daleko dolje.

CSI Zvone.

Hehe sad ću vas roknut.

Jel i vama ovo izgleda malo gej?


Na drugoj strani svijeta oblačnost iz Like polako prodire preko šumovitih padina.

Još malo burne kape.

A ono iza je onda valjda Cres?

Detaljčić iz šume.

Na što vas podsjeća? Mene na spejs šatl.

Pridružiše nam se i Dalmatinci, Snigo drži propovid o snigu.

Filipski hvata signale.

Zippo se ne da smesti.

Tri ljudine i dvije... e ne znam majkemi.

Ivana "ŽivotEkstremni".

SnježnaOluja kombinira.

Dom na Zavižanu u sunčanom i besnježnom izdanju.

Idemo se onda malo i pentrati, tko je vidio sjediti i piti pivu na terasi. Indijanci ne smiju gore.

(Nakon 10 min. hoda) "VB jel ima još puno?" "Ma evo na pola puta smo."

Klik klik škljoc.

Puff pant.

Susjedno je brdo ispustilo oblačak. (Nije zapravo, ali bilo bi fora da je).

Kako nas gamad zaprašuje


Neloše.

Magla se prelijeva preko velebitskih vrleti.

E trebalo je biti gore u noći punog Mjeseca i slikati ovo. TO bi bila fotka. (Samo bi se bilo grdo penjati po mraku).

Mnogim je kadrovima ovo bilo posljednje što su vidjeli.

Crometeo osvaja još jedan vrh.

SnowStorm caruje.

Korda u filozofskoj pozi.

Beus: "Evo vidite, ovo tu je kamen."

TEAM OLYMPUS.

"E nema sniga, j*biga..."

Čista romantika.

Evo i nas.

TEAM ODŽAČKE JELE.

Nije loš taj Velebit.

Sitne ljudske prilike na... na... fak VB kak se ovo zove? Na G nekako.

A ovo su neki kukovi, jelda?

Zavižan i Vučjak "the Cube" odmah iznad.

Što rade Nino i Zvone.

Vidite okruglu dugu u sredini slike, oko sjene vrha? Na engleskom se to zove
glory, ne znam koji je hrvatski izraz.

Ne vara li me sjećanje ovo bi trebao biti često spominjani Goli otok. Pa, u svakom slučaju izgleda tako.

Još neke planine vire iz oblaka. VB pomagaj.

Pere!

Sto mu gromova ovo mi čak izgleda poznato.

A ukazale su se i neke ozbiljnije planine!

Pogledić.

Shody u carstvu snijega, prava zimska bajka.

Velebitska idila.

Po silasku s Velikog Zavižana.

Zatim se penjemo na brdašce Kosu poradi slikanja zalaska Sunca. Ovo je Zavižan u sumrak.

Preko opasnih stijena...

... dok nam sunce ide u oči ...

... i slaba burica puše u leđa ...

... drrrrrrrm

Cirusast suton.

Okupani zlatnom svjetlošću.

Mrnjau.

Ivana ŽivotEkstremni živi ekstremnim životom.

Nuklearna detonacija nad talijanskom obalom.

Lijepo je odista, ali ruke se pomalo griju, čim nestade Sunca nekako je hladno.

Sumrak nad Jadranom.

Ružičasto nebo, ružičaste stijene.

Vuššš

Smiraj.

Evo i mrcine.

Pada noć i brutalno nam je zima, pokušavamo vidjeti Merkur, no bezuspješno. Bježimo odande i idemo se u dom grijati.

Ufff ovo je bilo kao naručeno poslije večere i poslijevečernog druženja


Nedjeljno jutro opet oblačno, ali barem su oblaci malo više. Ovo nam je bio pogled kroz prozor.

Plan za novi dan: vozikanje po Velebitu. Prodano!

Siraaaa

"No kupite više taj prokleti sir i idemo"

Stormy i ovce.

Dalje kroz velebitsko sivilo.

Vrleti strašne.

Opet se Shody glupira.

Snow i Snow junior.

Cestica.

Ovo je neka dolina ilitiga
padež, zaboravih kako se točno zove.

Nema sniga. Lažem, bilo ga je samo malo desno izvan kadra.

Konvoj ponovno gmizi.


Ovdje su nastale druga i treća VB-ova zajednička fotka.

Na izvoru u Štirovači.

Klik klik klok klok.

Stormiji osvajaju trupac.

Trupac osvojen.

Dosad ste već skužili da je šuma bila žuta.

Još malo pa kraj; tu smo se već spuštali prema Gospiću.

I za kraj

I tak. U Gospiću smo pojeli finu pizzu, pa se rastali s ekipom (osim s trojicom Slavonaca, oni su otišli nakon šopinga u sirani), laganim dremuckavim tempom po autocesti natrag u Karlovac, pa Jastrebarsko, pa busom u Zagreb i na kraju vlakom do Koprivnice. Ne bih duljio jer mi je više pun kufer tipkanja, samo da napomenem da mi je falio šef i sva ekipa iz svih krajeva koja nije mogla doći. Drago mi je da sam upoznao Filipskog i Zippa i Slavonce i sve i ponovno vidio ekipu koju sam već znao. Prenosim vam pozdrave i od Niki koja je također bila oduševljena svime (i pridonijela ovoj reportaži). Nema foruma do Crometeo foruma i pripadajuće mu ekipe. Drž'te se ljudi i šefe kad će sljedeći MM?
